Zna i obični narod da ono što ne uradiše Guvernaduri i rimokatolički emisari u vrijeme vladika Petrovića, uradiše i dalje rade, njihovi naslednici u komunizmu i DPS–SDP apsolutizmu koji su glavni krivci za sva zlodjela i zlostavljanja, sa kojima se od II svjetskog rata razara nacionalni duh, identitet i tkivo pravoslavnog naroda, falsifikuje i briše istorija, tradicija i kultura istorodnog i jednovjernog – državotvornog naroda u Crnoj Gori.
A svi znamo, da je po oslobođenju od fašizma, uslijedio dekret kominterne, da nijesmo više Srbi što smo vjekovima bili, već nekakva ,,posebnost“ koju krstiše u tzv. crnogorsku narodnost, tj. nijesmo više potomci naših rodonačelnika i predaka: Vasa, Pipa, Ozra, Bijelog Pavla, Orlovića Pavla, Vojvode Nikše, Bogdana Potorića i ostalih rodonačelnika srpskog roda, nego podlovćenskih katuna Crnojevića, po kojim se i država zove! (Taj dekret zvanično niko ne osudi).
Glasno rekoše da nema Boga i sveštenstva. Crkva se zapostavlja i prepušta zubu vremena! Tako stvoriše narod bez roda i vjere – bez duha i morala!
Drugi još veći zločin uslijedi rušenjem Kapele – veličanstvenog spomenika crnogorske duhovne istorije, koja je sa Sarkofagom i Njegošem u njemu, nadvisila i uzvisila vrh Lovćena. Na njeno mjesto, smanjujući vrh Lovćena, postaviše Meštrovićev – rimokatolički mauzolej, u kojem utamničiše Njegoša duboko u utrobi Lovćena! Više se ne pjevaju dva najomoljenija i najsvetija stiha:
,,Lovćen nam je Oltar sveti / U njega smo svi zakleti,
Na Lovćenu Njegoš spava / Najmudrija srpska glava.“
Oltara – Kapele više nema, niti Njegoša na Lovćenu koji su ga krasili.
Treće brisanje svjedoka istorije odvilo se u Nikšiću rušenjem učiteljske škole, napravljene na današnjem praznom prostoru ispred Onogošta, odmah po oslobođenju od fašista koji su je kao pokoreni gradili a koja bi danas bila istorijski spomenik slobodi, prosveti i revoluciji, da bi umjesto nje pravili ruglo od spomenika revoluciji. (Sličnih zlodjela bilo je više).
Da su tzv. džemperaši, na startu svoje vladavine, javno i zvanično osudili sva zlodjela prethodnog režima i da su moralno i duhovno obnovili Crnu Goru i narod vratili korijenima, ne bi DPS–SDP apsolutizam činio još veća zlodjela: Nastaviše i oni sa dekretima, diktatima, falsifikatima i rušenjima. Odvajanjem od svojih rodonačelnika i predaka apsurdno denacionalizovaše sebe i svoje zabluđele biračke posjede, stvaranjem nelogične ,,nacije“ nazvane po zimzelenim (crnim) šumama i gorama i tako postadoše iskompleksirani dupli regionalni crnogorci bez imena, roda i korijena.
Po tome ,,zimzelenom“ (crnom) narodu ozakoniše tzv. crnogorsku nacionalnost, kvazi crnogorski jezik sa latinicom i nadri crnogorsku nekanonsku crkvu.
Od istorodnog i jednovjernog državotvornog naroda ustavno ozakoniše pet nacija: autohtone Srbe i od njih pocrnogorčene Srbe, islamizirane Srbe tzv. muslimane i bošnjake i pokatoličene Srbe prevedene u hrvate! Pocrnogorčiše i pobošnjačiše pohrvaćeni srpski jezik, a ćirilicu brišu!
U mnogim užim i širim porodicama i svim bratstvima uvedoše po dvije nacije, dva i više imena istog jezika i dvije crkve iste vjere! Sa tim činom podijeliše, posvađaše i usmjeriše jedne na druge rođenu braću, rođake, kumove, prijatelje i sva bratstva, sijući otrovno sjeme razdora, mržnje i nesloge. Da li je to zločin?!Čedo Marojević